Lyrische Poesie von Ante Gune Culina

U svitanje

U svitanje, dok svud zora rudi,
mene draga poljupcima budi.

T’jelo svoje oko moga svija,
uza me se k’o bršljan privija.

Velom tajne sva je ovijena,
dok mi pruža svoje t’jelo snena.

Duša dušu žedno ljubi, grli,
jedna drugoj u zagrljaj hrli.

K’o cv’jet suncu sva mi se otvara,
plam ljubavi u meni razgara.

Žudnja žudnju pali, raspiruje,
mojim bićem vlada i kraljuje.

Sladostrašće do neba me nosi
u ljubavi što daje i prosi.

Tako mi se sva do kraja daje,
dok dan novi polako ustaje,

dok se sunce nad obzorom rađa,
meni šapće: “Od svega je slađa!”,

dok još gorim ognjem vatre njene,
opet ljubim one oči snene,

što još gore kao zv’jezde dvije,
otkrivaju sreću najmilije,

sreću drage satkane od snova,
simfoniju neba i bogova.

ODABIR KATEGORIJE

Navigacija

Ljubavna lirika

Navigacija